Kako žive bogati u Južnoj Africi?
Počeli smo sa jednomesečnim putovanjem po Africi. Prve nedelje smo svratili kod prijateljice Fione u Pretoriju. Kroz ovaj blog ćemo prikazati život tamošnjeg bogatog stanovništva. Naravno, otkrićemo vam i naše uvide u ono što smo doživeli i videli. Pratite nas svaki dan na Instagramu i Facebooku.


Putovanje …
Put je bio vrlo lak. Vozili smo se tri sata od Domžala do Venecije našim automobilom, koji smo ostavili na parkingu. Naknada za parkiranje za mesec dana iznosi 180 evra. Na aerodrom smo stigli tri sata ranije jer smo želeli da izbegnemo gužve u saobraćaju. Pošto nas ima devetoro, bilo je potrebno da se na aerodromu dobro organizujemo, popunimo ogroman broj obrazaca (zbog korona virusa). Da smo došli kasnije, bilo bi prekasno. Usledio je dvosatni let do Londona, gde smo stigli oko 16 h, što je bilo odlično jer još niko nije bio umoran i pospan. Zatim smo čekali tri sata na aerodromu za sledeći let. Iskoristili smo vreme za ručak.



Sve o vizama, vakcinacijama, situaciji sa COVID-19 … u Africi
Leteli smo 11 sati do Johanesburga. Kad god je to moguće, Miha i ja uvek tražimo avionske karte za duge noćne letove, jer smo sigurni da će deca tada spavati. I ovoga puta je bilo tako. Avion nije bio sasvim pun, pa je jedna osoba mogla da leži na tri sedišta. Svi smo prespavali let. U Johanesburgu smo se svi probudili odmorni. Tu smo preuzeli rezervisani rent a car – mi naravno auto sa sedam sedišta, a kamerman svoj. Jedva smo uspeli da u njih stavimo sav svoj prtljag i donacije. Vozili smo se sat vremena do moje prijateljice Fione u Pretoriji.
Nešto nepredvidljivo dogodilo nam se na aerodromu. Prilikom odlaska u toalet opljačkali su Živu. Samo se okrenula i njen mobilni i mala količina gotovine je nestala dok si rekao keks. Prijavili smo to policiji nadajući se da će pronaći ukradeno.
Ne zatvarajte oči! Ne gledajte u stranu! Pomozite!
Naša prva stanica u Africi – Pretorija
Imali smo tri razloga da posetimo Fionu. Prvi je definitivno to što sam želela ponovo da vidim svoju prijateljicu. Do sada smo se videle šest ili sedam puta. Drugi razlog je što nismo mogli da nosimo određenu opremu sa sobom, a Fiona mi je ljubazno ponudila da je lokalno nabavi. Obezbedila nam je ćebad, jastuke za udobniji san u automobilu, lopate, noževe, opremu za kampovanje (šolje, tanjire, pribor za jelo …). Treći razlog naše posete je emotivan. Samo na ovaj način možeš da doživiš višu klasu u Africi i upoznaš se s tim kako žive.
Kako žive bogati ljudi u Južnoj Africi?
U narednim danima našeg putovanja saznaćemo više o tome kako žive veoma siromašni u Africi, u Serowe, gde se nalazimo sa misionarkom Fani Žnidaršič. Tada ću vam reći nešto više o siromašnom stanovništvu Afrike. U ovom blogu ću govoriti o bogatima. Viša srednja klasa i zaista bogati žive sa po dva do osam sluga. Obično su to crnci koji su im veoma zahvalni što imaju tako dobre poslove i što se prema njima odnose s poštovanjem. Njihovo radno vreme je duže od našeg, a o njihovoj deci uglavnom brinu sluge koje takođe kuvaju sve obroke. Zapravo, rade skoro sve, uključujući i uređenje bašte. Svi su oni vredni, pohađaju škole, visoko su obrazovani. Fiona je, na primer, završila studije medicine i nastavila da radi kao mlada istraživačica. Svakog jutra u pet sati, pre posla, jaše svoja četiri konja. Njen raspored je veoma popunjen. Zanimljivo je da se sa svojom porodicom (roditeljima i drugim rođacima) i prijateljima obično sastaje jednom nedeljno. Druže se uz čašu vina i ogromne količine mesa. Moram da dodam da jedu mnogo suvog mesa, što je ovde tradicionalno. Ali oni takođe jedu mnogo povrća i belu palentu, koja je takođe tradicionalna. Nikada se ne svlače pred slugama, niti se presvlače u kupaće kostime. Čak ni deca ispred njih nisu gola, posebno pred muškim pomagačima. Nikada ih ne vode sa sobom na odmor. Žive ograđeni električnom žicom, čuvaju ih čuvari sa puškama. Ovo je najveća slabost Južne Afrike – kriminal koji se godinama povećavao, a ovih dana je još veći zbog korone.
Inače, Pretorija je jedna od tri prestonice Južne Afrike, koja se proteže preko reke Apies i ide na istok u podnožje planine Magalisberg. To je ugledni akademski grad i istraživački centar. Miha se, naravno, setio da se 2010. ovde održavalo Svetsko prvenstvo u fudbalu. Mesto je dobilo ime po vođi Andrisu Pretorijusu. Zovu ga i grad Jacaranda jer je moguće videti veliki broj drveće jacaranda posađenih duž ulica, u parkovima i baštama.
Neke činjenice o Južnoj Africi

Geografija
Trenutno se nalazimo u Južnoj Africi i još se nismo preselili u Namibiju. Kao što većina zna, Južna Afrika se graniči sa više zemalja: Namibijom, Bocvanom, Zimbabveom, Mozambikom i Esvantini. Unutra se nalazi i Kraljevina Lesoto, koja je potpuno nezavisna država u Južnoj Africi. Nažalost nismo mogli da je posetimo jer je zbog korone zatvorena. Na zapadu, Južna Afrika je omeđena Atlantskim okeanom, a na istoku Indijskim okeanom. Leži u istoj vremenskoj zoni kao Slovenija, tako da ovde imamo isto vreme kao i vi. Zanimljivo je da Južna Afrika ima tri glavna grada. Pretorija je sedište vlade, Bloemfontein je sedište sudstva, a Cape Tovn je sedište zakonodavne vlasti. Najveći grad je Jonannesburg, koji nema značajniji uticaj.
Istorija
Ima veoma veliki broj službenih jezika, čak 11 (engleski, afrikaans, kosa, ndebele, zulu, tvana, svati, soto, južni soto, venda i tsonga), razlog za takvo obilje je istorijski, uglavnom zbog kolonijalnog uticaja Indije, Engleske i Holandije. Ovo je druga zemlja po broju jezika, posle Indije. I sama znam već četiri, engleski, afrički, zulu i tvano. Čitala sam da ovde živi jedan od najstarijih naroda. Ovde su domovi plemena Khoi, San, Kshosa, Zulu i drugih. Istorijski gledano, što se takođe čuje u njihovom govoru, tamo su prvo stigli Holanđani, a potom i Britanci. Južna Afrika je veoma isprepletena sa dugom dominacijom aparthejda, koji je deli na rasnoj osnovi. Zavirili smo u istoriju i saznali da su surovi zakoni aparthejda postepeno uklonjeni iz ustavnih povelja i da su 1994. godine održani prvi više rasni izbori. Afrički nacionalni kongres od tada je na vlasti, kontrola zemlje je sada u velikoj meri u rukama crne većine, dok su belci poslovni ljudi.
Demografija
U njoj živi oko 60 miliona stanovnika, od kojih su 90% hrišćani. Ali postoje i muslimani, Jevreji i hindusi. Većina stanovništva su crni Afrikanci (oko 50 miliona).
Flora i fauna
Inače, to je zemlja koja je jedna od najbogatijih raznolikošću životinja i biljaka, sa više od 100.000 vrsta. Naučnici čak procenjuju da ih je neotkriveno više od 50.000. Najvažnije autohtone biljke ove zemlje su: mušmula, kei jabuka, plodovi crvenog mlečnog drveta, šljiva mobola, marula, kisela smokva, kisela šljiva, majmunska pomorandža … Saznali smo da je nacionalni cvet džinovska ili kraljevska protea koja podseća na artičoku . Najpoznatije životinje ovde su leopardi, lavovi, slonovi, nosorozi, pingvini, ajkule, podvodni konji, šakali, antilope, kitovi, delfini, ajkule, pingvini, afrički divlji psi, šakali, etopski vukovi …





Problemi
Afriku najviše muči nestašica vode, što je ozbiljan problem. U zemlji nema mnogo reka i prirodnih jezera. Najveće reke su Orange i Gariep, koje su ujedno i najvažnije. Klima je veoma suva, suptropska, sa dugim sušnim periodima.
Zanimljive činjenice
– Čula sam da su u Južnoj Africi istovremeno živela dva nobelovca. Čak su i živeli u istoj ulici. Nelson Mandela i Desmond Tutu!
– Južna Afrika je najveći proizvođač voća u svetu. U Južnoj Africi se iskopava 90 % svetske platine i 40 % svetskog zlata.
– Prva transplantacija srca izvršena je u Cape Townu 1967. godine.
Naše istraživanje
Jez Gariep
Nakon posete Pretoriji, započeli smo istraživanje. Prvo smo se zaustavili na zanimljivoj brani Gariep, koja služi uglavnom za navodnjavanje, industrijsku upotrebu i proizvodnju električne energije. Saznali smo da se brana prvobitno zvala Hendrika Verwoerda, ali je ime kasnije promenjeno (iz političkih razloga). Kada je izgrađena, bila je glavna brana za akumuliranje vode reke Oranje.


Graaff-Reinet
Nastavili smo put do Graaf-Reineta, koji je na pola puta između Bloemfonteina i Port Elizabeth-a. To je neverovatna geološka formacija poznata kao Dolina razaranja. Tipične su vertikalne litice i visoki stubovi. Litice su visoke oko 120 metara, ali su mešavina vulkanskih i erozivnih uticaja milionima godina. Izgleda kao mali Grand Canyon i ovde su zaista spektakularni zalasci Sunca, koje ste mogli daa vidite i na fotografiji koju smo objavili na društvenim mrežama.


Port Elizabeth
Neposredno pre ovog mesta je Nacionalni park Ado Elephant i to je treći najveći nacionalni park u Južnoj Africi. Ovde živi više od 600 slonova, ali u početku, kada je osnovano 1931. godine, bio je dom samo za 11. I sami smo krenuli vozilom u pravu avanturu. U stvari, nacionalni park takođe uključuje rezervat prirode Woody Cape, morski rezervat koji uključuje ostrvo St.Croix i Bird Island. Iz automobila možete da izađete samo u ograđenom prostoru, jer je ovo stanište puno životinja, čak i opasnih. Posmatrali smo i zebre, antilope, slonove, razne ptice, ježeve, bube, divlje svinje, bivole itd. Bilo je jako lepo! Ovaj park godišnje poseti više od 60.000 ljudi, uglavnom Nemaca, Holanđana i Engleza. A drago nam je da smo posetili i ovaj deo sveta, jer će u budućnosti to biti jedini park na svetu u kome će u prirodnom okruženju živeti sedam velikih životinja (slon, nosorog, lav, bivol, leopard, kit i velika ajkula).). U nacionalnom parku postoji i veliki kamp sa bazenom, restoran, četiri varijante smeštaja za odmor, turistički putevi koji vas vode da upoznate životinje i biljke u prirodnom okruženju.


Nastavili smo put do Port Elizabth -a, gde smo odlično ručali u zalivu Jeffreis. Ovo mesto je označeno na karti sveta kao najpoznatije mesto za surfovanje i ovde se održavaju mnoga međunarodna takmičenja u surfovanju. To je veoma brzo rastuće mesto i zapravo popularno odredište za odmor jer imaju prelepu plažu i morske struje nisu jake.
Vozili smo se brodom do dva poznata ostrva, St. Croixa i Brentona. Videli smo delfine, foke i pingvine, što je bilo divno iskustvo. Naše krstarenje je trajalo tri do četiri sata. Takođe smo sa vama podelili naše snimke na Facebooku.
Danas smo obišli farmu nojeva. Tamo smo videli njihova jaja i četvorodnevne mladunce. Naravno, divili smo se moćnim nojevima i jedanog od njih Jaša je čak i jahao. Pojeli smo hamburger sa nojevim odreskom..

Iiii, videli smo i mladunce.




Koje nacionalne parkove ćemo posetiti u Africi?
Naš smeštaj
U Južnoj Africi stalno boravimo u “Guest Houses”. To su velike kuće, u kojim najčešće žive penzioneri i deo kuće odn. samo nekoliko soba se izdaje. Smeštaj uključuje domaći doručak, koji je odličan pa onda možemo da krenemo na put sa punim stomakom. Pročitajte gde smo smešteni na našem blogu.
Cene
Hrana i benzin su znatno jeftiniji nego u Sloveniji. Noćenja su takođe jeftinija nego u Evropi. Najveći trošak do sada je avionska karta i rent a car (zbog broja ljudi i dva automobila). Ali najveći trošak smo imali pre puta, kada smo morali da osiguramo svu opremu koju smo poneli sa sobom. Troškovi su takođe uključivali zdravstveno osiguranje i otkazivanje mogućnosti putovanja.
Valuta je južnoafrički rand (ZAR) vredan 0,059 evra.
Dobročinstvo
Svakodnevno spremamo novu „gomilicu“ odeće, koju uzput delimo. Posetili smo i jedno od mnogih sirotišta u Port Elizabeth-u. Sa velikom količinom odeće, igračaka, olovaka, zvona za bicikle, slatkiša, zaštitnih maski, naočara za sunce, knjiga … obradovali smo oko 120 dece uzrasta od 3 do 18 godina. Bili su neizmerno srećni.

Naši utisci su do sada odlični. Dobro se razumemo, deca nisu naporni. Najviše vremena nam oduzima kreiranje sadržaja uveče kada smo već malo umorni. Hrana je i dalje veomaooo evropska … Zdravi smo i odlično se osećamo! Sutra nastavljamo do druge polovine Južne Afrike, a za tri dana prelazimo granicu sa Namibijom.
I dragi pratiocii, zapamtite da naše putovanje ima i humanitarnu misiju. Uvereni smo da uz mali doprinos svaki pojedinac može da napravi veliki korak, pa ćemo dobrotvornom akcijom prikupljanja sredstava u Serovu omogućiti izgradnju skloništa, koje je tamošnjoj deci preko potrebno. U njoj čuvaju izvode iz matične knjige rođenih i lične stvari i tamo se sklanjaju kada su vremenski uslovi loši. Sredstva se mogu uplatiti na: Slovenski karitas, Kristanova ulica 1, 1000 Ljubljana, bankovni račun: SI56 02140-0015556761, poziv: SI 00 220, namena: Bocvanska pomoć SVIFT BIC KOD: LJBASI2Ks. Pročitajte više o dobrotvornom projektu na prethodnom blogu.

Podporniki projekta 2many4granny na poti v Afriko

