Afrika

Naše druženje sa narodom San ili Bušmani

Da li ste gledali međunarodni hit »Bogovi su pali na teme« koji se dešava u Bocvani? Miha i ja jesmo. A sada smo imali priliku da sa decom posetimo pleme San poznatije kao Bušmani koji su glavni akteri ovog filma. Daleko od civilizacije, daleko od moderne tehnologije… Domoroci koji žive u Bocvani iznenadili su nas svojom ljubaznošću, otvorenošću i prijateljskim pozdravom.

Značenje imena

Zajedno sa decom imali smo priliku da upoznamo kako žive najstariji stanovnici Afrike. Bušmani su zapravo potomci prvog modernog čoveka (Homo sapiens). Zanimljivo je da su pleme San nazvali Bušmani, što bi na nemačkom trebalo da znači razbojnik, otpadnik. Iako sam u početku mislila da je to pogrdan izraz, oni su ponosni na ime. Naime, ime su dobili u borbi sa kolonijalistima i za njih to znači da su bili hrabri u borbi za slobodu. Pa, znamo još jedan dodatni termin za njih – Žbunjari („muškarci iz žbunja“).

Nažalost, njihov život je težak, iseljeni su iz mnogih oblasti,  jer je vlada ima nameru da tamo otvore rudnike i modernizuje ovu oblast. U Africi je, kako se navodi, ostalo 100.000 Bušmana koji još žive od lova (usput, love strelama i kopljima natopljenim otrovom iz larvi bube iz roda Diamphidia) i sakupljanjem. Da, deo njih se preselio u domove kulture i zarađuje za život pokazujući kako znaju da love.

Iako bi neko pomislio da su im muškarci bitniji u društvu, to nije tako. Oni uče decu od malena rodnoj ravnopravnosti. Žene su izuzetno poštovane.

Oskudno obučeni

Iako smo već upoznali pleme Himba, Bušmani su potpuno drugačiji. Hm, koža im je malo žućkasta, naborana, kao da brže stari. Oni su niži rastom. Ne mogu da pređem preko činjenice da su uglavnom goli. Ako već imaju nešto na sebi, to je samo komad kože koji pokriva deo tela oko struka. Samo deo njih se prilagodio i nosi odeću zapadnjačkog stila, na primer u modernom delu sela.

U modernom delu sela podelili smo prikupljenu robu koju smo doneli iz Slovenije. Ovom prilikom želim da se još jednom zahvalim svim donatorima, kompanijama i pojedincima. Decu smo obradovali Intersport loptama, Mali zakladi bade mantilima, olovkama, sveskama i slatkišima, a odrasle MCCZ zaštitnim maskama. Njihova sreća zbog poklona bila je neopisiva … to jednostavno ne može da zamislite … 

Jedinstvena kultura

Njihova kultura je jedinstvena, poznati su po svojim umetničkim delima na stenama (neke su stare i do 100.000 godina), metodama lova i sposobnosti preživljavanja. Odlični su poznavaoci lekovitih i otrovnih biljaka. Oni uživaju u plesu i muzici. U stvari, veruju da njihov ples leči. Iscelitelj ponekad igra celu noć u želji da izleči bolesnika.

Kada smo Miha i ja tražili informacije, kako bismo što bolje upoznali decu sa pričom o Bušmanima i objasnili im njihov život, naišli smo na tužne činjenice. Za 50 do 100 godina njihova kultura će potpuno nestati i o njoj će svedočiti samo naše fotografije, istorijske knjige, utisci putnika koji su ih posetili. Neki on-line izvori svedoče da se turizam u Bocvani promoviše slikama Bušmana, ali sa druge strane žele da izbrišu sve tragove ovog plemena. Turisti iz celog sveta se pozivaju da odu na izlet kod Bušmana i posmatraju kako love, skupljaju plodove, plešu lekoviti ples… Već je bilo nekoliko poziva na bojkot turizma u Bocvani, a time i na poštovanje prava Bušmana.

Njihov jezik

Deca su ih veoma pažljivo slušala kako govore. Njihove reči zvuče kao neka vrsta krikova.

Jedu uglavnom povrće

Iako bi se očekivalo, pošto se muškarci bave lovom, da budu mesožderi, istina je upravo suprotna. 75% njihove ishrane sastoji se od povrća, uključujući bobičasto voće, orašaste plodove, krtole i dinje koje beru žene. Njihove posude za vodu su od ljuski nojevih jaja.

Njihovi domovi

Uglavnom se sele iz grada u grad. Nemaju stalno prebivalište, pravi su nomadi. Razlog za to je potraga za hranom. Jednostavno sklonište obično gradi žena, od granja i blata. U njega se sklanjaju tokom kišne sezone, a grade jače u sušnom periodu. Sklonište je postavljeno oko rupe za vodu.

Deca se igraju

Žene rađaju prvi put oko 18, 19 godina, a zatim svake četiri godine. Suočavaju se sa nedostatkom mleka zbog loše ishrane i čestih porođaja. Decu nose u „nosiljkama” na leđima. Primarni zadatak dece je igra i nemaju drugih društvenih obaveza. Bušmani cene slobodno vreme, bez obzira koliko godina imaju. (Ovo je dobar podsetnik za nas roditelje, koji smo ovih dana stalno u žurbi.)

I ono što je nama važno, da komšijsko dete ne nosi isto ime kao naše, ovde je svejedno. Imaju oko 35 imena za devojčice i 35 imena za dečake. Obično se dete zove po babi i dedi ili drugom rođaku. Zanimljivo je da dečak postaje čovek kada ubije prvu antilopu. Poseban ritual je i kada devojka dobije menstruaciju, koja je kod njih kasnije nego kod nas, zbog nedostatka hrane.

Nezaboravno iskustvo za nas … O Bušmanima ćemo još dugo pričati …

Kako živi pleme Himba? Pročitajte u prethodnom blogu.

Podporniki projekta 2many4granny na poti v Afriko

Pustite odgovor

Vaš e-naslov ne bo objavljen.