
Kako ćemo se pobrinuti za animaciju dece na putu po Africi?
Bliži se naše putovanje u Afriku i mnogi su nas pitali kako će deca izdržati putovanje do aerodroma u Veneciji, letenje, presedanje, vožnju od 15.000 kilometara preko cele Afrike. Priznajem, ne očekujem velike izazove jer su navikli da putuju od malih nogu. Kako uspevamo da ih animiramo? Šta radimo u avionu, šta u automobilu?


Prvo nas čeka dug put od Domžala do Venecije. Budući da je let međunarodni i da zaista ne želimo da ga propustimo, na put ćemo krenuti tako da stignemo na aerodrom tri sata pre leta. Imaćemo dovoljno slobodnog vremena ako dođe do gužvi u saobraćaju, ako nam pukne guma ili se nešto desi. Previše nas je da bismo mogli da priuštimo kašnjenje aviona. Letimo prvo za London, zatim presedamo i letimo u Johanesburg, gde prvo preuzimamo automobil sa 7 sedišta i vozimo se do Fionine prijateljice u Pretoriji, gde ćemo prenoćiti.
Oni nikada ne uznemiravaju druge putnike u avionu.
Nikada nismo imali problema sa decom u avionu, čak ni dok su bili bebe. Sede mirno na svojim mestima i gledaju crtane filmove. Na međunarodnim letovima obično dobiju još poneku igračku. Svako dete nosi svoj ranac sa sobom, u koji sam spakovala bojanke, bojice, knjižicu, karte … Takođe, malo spavaju ali zaista nikada ne ometaju druge putnike. Ako bi ih ometali, imali bi posla sa Mihom, a to nikako ne žele J. Oštar pogled je već dovoljan da ih smiri. Mlađoj deci nije teško da čekaju zaustavljanje. Kao što sam pomenula, do sada nikada nismo imali problema.



U automobilu ćemo provesti između 12.000 i 15.000 kilometara, što je zaista mnogo.
Sa decom ćemo prvo “srediti” osnovne potrebe. Nahranićemo ih ujutru, postaraćemo se da obave malu i veliku nuždu. Planiramo da uvek budemo aktivni pre nego što krenemo. Ceo put sam tako isplanirala da možemo ujutru da motivišemo decu da se kreću i budu aktivni. Biće to trekking, pešačenje ili razgledanje znamenitosti, parkova … Uvek ćemo kretati na put između 10 i 11 sati. Tada su već pomalo umorni, jer iza njih već stoje neke lepe aktivnosti. Deca koja idu u vrtić će verovatno zaspati, a stariji će gledati crtane filmove ili filmove na tabletima. Dozvolićemo im da to rade 2 do 3 sata dnevno, što je zaista mnogo, jer ne smeju toliko dugo da gledaju u ekran kod kuće. Ali pošto će vožnja trajati 5 do 6 sati dnevno, prekršićemo ovo pravilo u Africi. Sa sobom nosimo i mnoge društvene igre, bojanke i knjige. Vreme ćemo iskoristiti i za razgovor i pevanje. Zoja Mija ponekad povraća tokom vožnje, pa ćemo sa sobom poneti i tablete protiv mučnine i kese. Pravićemo pauze na otprilike svaka dva, tri sata. Onda ćemo se razgibati, prošetati tu i tamo i pogledati nešto, pojesti, otići u toalet, očistiti auto …
Mi smo velika porodica, zato postoje stroga pravila.
Kad jedemo, svi jedemo. Ne može jedan da »izmisli« da je gladan i da se zbog toga svi zaustavimo. Svi zajedno moramo da sačekamo zaustavljanje. Pa, naravno, imaće voće na raspolaganju sve vreme ako je glad prejaka. Ako neko hitno mora u toalet, mi ćemo naravno stati. A onda ćemo ohrabriti i druge da obave svoje potrebe. Sa sobom nosimo i prenosne toalete (vreće), ako je zaista hitno, ili iz nekog razloga ne možemo da se zaustavimo (na primer, divlje životinje na vidiku ili opasno okruženje, jer u Južnoj Africi postoji visoka stopa kriminala), rešili smo i ovo.


Vruće mi je, duva mi, hteo bih da otvorim prozor, neću da slušam muziku, ja bih gledao crtani film, a ja film … To kod nas ne možete da čujete!
Deca ne mogu da »izmišljaju« kako im baš sada treba klima uređaj, a posle ne, da im treba otvoren prozor ako drugima to smeta, ne smeju da se svađaju međusobno oko toga koji crtani ili film žele da gledaju itd. Mi odlučujemo o svemu ovome. Nas dvoje određujemo koliko će biti toplo u kolima, koju muziku ćemo slušati. Sa vremena na vreme znamo da kažemo: ”Svako sada ima jednu želju. ” I igramo se u krugu, počevši od najmlađeg deteta. I ispunjavamo želje. Drugi put počinjemo sa najstarijim detetom i ponovo ispunjavamo želje. Tokom vožnje se ne suočavamo stalno sa pitanjima: „Kad stižemo? Jesmo li već stigli? Koliko još ima? ” Hihihi … tata Miha ima autoritet i to ne pitaju. 🙂
Očekujemo da će deca mnogo da spavaju tokom vožnje. Nikako nećemo zaboraviti sigurnosna sedišta koja smo naručili od rent a car -a na našem putovanju. I ispravno će sedeti u njima. Ne dozvoljavamo im da otkopčavaju pojaseve i da se vrte tokom vožnje. Sigurnost je na prvom mestu! Možda ćemo napraviti mini izuzetak kada vozimo džip brzinom od 20 do 30 km/h kako bi neko mogao da legne na jastuk, na pod i da zadrema.

Jedva čekamo naše putovanje i ne očekujemo velike izazove. Do našeg odlaska pozivamo vas da se pridružite humanitarnom projektu i pomognete u prikupljanju sredstava za izgradnju skloništa za decu. Saznajte više u članku.
U svrhu izgradnje skloništa (veličine 4×4 m2) pokrenuli smo dobrotvornu kampanju za prikupljanje dobrovoljnih priloga. Donacije se mogu uplatiti na broj tekućeg računa otvorenog za Slovenački karitas, Kristanova ulica 1, 1000 Ljubljana, TRR: SI56 02140-0015556761, poziv: SI 00 220, svrha: Pomoč Bocvana, SWIFT BIC KODA: LJBASI2X

Podporniki projekta 2many4granny na poti v Afriko
