Afrika

Naša avantura se nastavlja u Namibiji

Sigurana sam da pratite naše jednomesečno putovanje i ovog puta želim da vam predstavim kako smo se lepo proveli u Namibiji, šta smo sve videli i doživeli tamo. Ovde svaki dan doživljavamo nešto novo. Ne samo da smo bili zadivljeni nacionalnim parkom sa brojnim divljim životinjama, već u isto vreme smo srećni što smo upoznali pleme Himba koji žive potpuno drugačije od nas. U isto vreme, videli smo jednu od najlepših pustinja i takođe svratili u Swakopmundu, gde smo proveli najlepši praznični dan do sada. Pitate se šta smo radili? Pozvani ste da pročitate novi blog.

Kakvi su naši prvi utisci o Africi, možete da pročitate u prethodnom blogu. Saznaćete sve o Južnoj Africi. Pozivam vas u naš svet, da podelimo iskustvo u nastavku putovanja… Posle Cape Townu, čekala nas je duga, duga vožnja do Namibije. Ali i pre toga smo morali da se testiramo, čak i deca. Da, opet na korona virus. I ovde su cene testiranja vrtoglave, ali ako imate veliku porodicu, cena je naravno previsoka (450 evra). Hvala bogu što smo sa sobom imali Mastercard debitnu karticu tako da ne moramo da nosimo toliko gotovine sa sobom. Kako je bilo, pogledajte na snimku koji smo podelili na Instagramu. Videće te i zagrljaj od srca između sestre i brata.

Miha je odličan vozač, do granice sa Namibijom nas je čekalo 12-časovno putovanje. Deca su spavala, između toga su se igrala društvene igre iz To je to prodavnice. Roditelji, svakako ne treba putovati sa decom bez igrica. Isto i bez knjiga. Mi smo napravili zalihu iz edicije Morfemplusa. Dakle, ne slušate stalno gunđanje i negodovanje, vožnja bude prilično mirna. I naravno, ne zaboravite na ukusnu zalihu za užinu. Naši verni saputnici su uvek Argeta namazi, koji nam dobro dođu kada ogladnimo, a u blizini nema ni prodavnice ni restorana.

Sveta Helena

Naša super stanica bio je zaliv Svete Helene, a pošto je to ribarski grad, oživeli smo uspomene na leto provedeno u Hrvatskoj i ručali ribu. Jahtaši, kanuisti i surferi vole ove vode. Ali ne samo oni! Takođe i ribolovci, pa se ovo područje smatra jednim od najvažnijih ribolovnih područja. Meštani žive od pecanja, a na ribi su zahvalni i delfini i kitovi. Međutim, ono što smo saznali je fascinantno. Ovde Sunce izlazi preko zaliva. Razlog leži u posebnosti područja koje je okrenuto prema SI i skoro prema S.U blizini se nalazi raj za golfere – Shelly Point. Leži u mirnim vodama zaliva, što ga čini idealnim za jedrenje i opet – da, ribolov. Ovde dolaze i porodice, jer je plićak odličan za “prskanje” dece i traženje školjki. Pa, svako ko je željan wellnesa ovde može da dođe o svom trošku. Ovde vam je zagarantovan odmor i mir.

Uzgred, da bi ste znali – za slovenačke državljane potrebna je turistička viza za Namibiju. Sredili smo to u Beču, ali nam je bio potreban pasoš sa rokom važenja još najmanje šest meseci, sa tri prazne stranice, dve fotografije, planom putovanja, kopijom avionske karte, formularom, potvrdom da smo vakcinisani protiv žute groznice. Miha kod sebe ima međunarodnu vozačku dozvolu, jer bez nje se ovde ne može. Zvanična valuta je namibijski dolar i samo njime možete da platite, na evro smo mogli da zaboravimo. I naravno – Mastercard debitna kartica je uvek i svuda sa nama.

I nismo više spavali u „guest houses”. Odličan smeštaj nude kampovi. I da, jeftini su. Spavali smo u našim šatorima na krovovima četvorotočkaša i u jednom malom šatoru koji se postavlja dok si rekao keks. Intersport zaista nudi i najbolju opremu za kampovanje

Kanjon reke Fish

Kanjon reke Fish je dugačak 161 km, širok 27 km i dubok do 550 m. To je drugi najveći kanjon na svetu, posle Velikog kanjona u Sjedinjenim Državama. Pomeranjem tektonskih ploča stvoren je dubok jarak koji se formirao na planinskoj visoravni. Zbog tvrdog stenovitog sloja platoa reka nije mogla da prati nivo staze. Dakle, reka nije samo produbila kanjon, već je stvorila i meandre. Zapanjujuće! Zapanjujuće! (Toliko podataka – opet – deci treba opširno objašnjavati sve što vide. :)) Ali šlag na tortu napravili su glečeri, koji su ga još produbili. Možete ići na planinarenje na reci Fish od aprila do septembra, traje četiri do pet dana. Duga je 85 km, a spust u kanjon dozvoljen je samo planinarima koji krenu na stazu. Duž kanjona, sa početne tačke pešačenja na Hobasu, sa nekoliko vidikovaca se pruža zaista prelep pogled na kanjon. To nas je sve oduševilo!

Kamp Hobas je takođe u blizini i nudi opremu za roštilj (tako da ne možete propustiti popularni slovenački običaj :)). Dobro je da znate da se nakon 22 h generator gasi i da će te ostali bez struje. Ali ništa, umirili smo se zajedno i slušali zvuke prirode. Hm, neke zvukove životinja smo prepoznali ali nismo sve. Buđenje pod otvorenim nebom je neprocenjivo iskustvo! Da li bi ste mogli tako da se budite svaki dan? Bez zvuka automobila? Daaaaa!

Sossusvlei

Novi dan – nova avantura. Naravno u Namibiji ne možete da propustite njihovu najveću i najspektakularniju atrakciju – Sossusvleia, koja se nalazi u najvećem nacionalnom parku u Africi Namib-Naukluft. Prepoznatljiv je po velikim crvenim dinama i smatra se jednim od najviših na svetu. Neke su visoke i do 400 metara!

Svi su čuli za Big Daddyja, koji je visok 325 metara, a bordanje po pesku je ovde prilično uobičajeno  :). Kao i sankanje i spuštanje na »klisku«. To su bile naše mini pripreme za zimu kakvu poznajemo u rodnom gradu. Deca su bila srećna, jer im nije smetala zimska oprema :). Vrištali su iz sveg glasa. Jeste li nas čuli u Sloveniji? 🙂 Miha i ja ćemo zauvek pamtiti takve zajedničke porodične trenutke. Uživamo zajedno pod Suncem i srećni smo. Bez ikakvih igračaka i savremenih uređaja. Ove dine u vama bude dete i priznajem, uživala sam i u ogromnoj dozi adrenalinskog spuštanja niz dine.

Fotografije koje smo snimili ovde su neverovatno lepe. I iako preovlađuje pustinjski pejzaž, dobri posmatrači mogu pronaći i biljke i životinje (mali gmizavci i sisari, antilope, nojevi, ptice selice) koje su se prilagodile prirodnim uslovima. Razlog svakako leži i u mnogim podzemnim i kratkotrajnim rekama. Tokom sezone, korita se napune vodom, formiraju se močvare, zatim se osuše i ostaju bela slana “jezera”. Drugi razlog je verovatno jutarnja magla u pustinji koja dolazi sa Atlantskog okeana.

Činjenica je da su temperature tokom dana oko 24 C, pa smo i mi bili propisno obučeni i naravno dobro zaštićeni od opasnih sunčevih zraka. (Krema za sunčanje je obavezna!) Ali noću je brrr, oko 10 C. Tolika je razlika u temperaturi! Bravo, bravo za razmišljanje unapred. Odgovorna majka čak i usred pustinje. Višeslojna odeća je je rešila problem. Odeća i obuća McKinley idealni su za ovakva putovanja u divljinu.

Dina 45 je neka vrsta zvezde među dinama u oblasti Sosusvleia u pustinji Namib. Ime je dobila po tome što se nalazi na 45. kilometru, koji povezuje kapiju Sesriem i Sossusvlei. Možete li zamisliti da se sastoji od pet miliona godina starog peska?! Istinski ludoo … 🙂

Swakopmund

Swakopmund je glavni grad regije Erongo i ima oko 44.000 stanovnika. Poznat je kao centar za  aktivnosti u Namibiji. Swakopmund je primer nemačke kolonijalne arhitekture, sa nemačkim nazivima ulica, dnevnim novinama i jezikom koji govore neki stanovnici. Grad je idilično “igralište” za neke veoma zabavne aktivnosti. 🙂 Krenuli smo na vožnju quadovima i surfovanje po dinama. Naš najbolji dan do sada! U pustinji Namib kod Swakopmunda iznajmili smo quadove i jurili kroz pustinju dva sata, rano ujutru, dok vrućina još nije pripekla. To je prava adrenalinska avantura jer je spust sa dina gotovo vertikalan. Pobrinuli smo se za udobnu odeću Mckinley koja nas je štitila od Sunca, a dodatno smo se obezbedili sa kacigama. Vrhunac je bio spust sa podmazanim daskama sa brda dina. Razvije se brzina i do 40 km/h i deca su isto isprobala (osim Jaška). Možete nas videti zajedno na quadovima na Instagramu. Nije besplatno, ne. Koštalo nas je 180 evra i ponovo smo svoje adrenalinsko iskustvo platili Mastercard debitnom karticom usred pustinje.

Naravno, vredi posetiti i zatvor Altes Gefangnis, muzej Svakopmunda, nacionalni morski akvarijum, kristalnu galeriju i spektakularne peščane dine u blizini Langstranda južno od reke Swakop. Za sve ljubitelje golfa. Ludi teren za golf usred pustinje! Rossmund Desert. U blizini se nalazi farma na kojoj možete jahati kamile. Glavna atrakcija usred pustinje je parna lokomotiva Martina Lutera iz 1896.

Spitzkoppe

Ne, još nije gotovo. Novi dan, nova avantura. 🙂 Svaki dan nešto novo. Juhuhu! 🙂 Deca jedva čekaju jutro. Krenuli smo ka Spitzkoppe – naravno opet nemačko ime. Kupasti vrhovi od granitnih stena!. Oni takođe potiču iz davne istorije i visoki su oko 1728 metara. Zanimljivo je sve to gledati zajedno. Jer svuda je sve ravno, a šiljate kupole ti presecaju pogled. I tu smo se sreli sa drugačijim načinom života. Nama nepoznatim i ostavila bi to za film.

Ovde žive starosedeoci pleme Himba. Himba su autohtono pleme sa oko 50.000 ljudi koje živi u severnoj Namibiji. Muškarci i žene su navikli da nose tradicionalnu odeću koja odgovara njihovom životnom okruženju u vrućoj polu sušnoj klimi tog područja. Uglavnom su to samo ogrtači od kože (kecelje) ili modernije tekstila i povremeno sandale sa đonom, često napravljene od starih automobilskih guma. Da li ste videli naše objave na Instagramu? Pogledajte i videćete kako su nas lepo primili, kako su deca bila opuštena pored njih, kako smo plesali na otvorenom… Žene se nikada u životu ne umivaju vodom, kao kod nas. Umivaju se samo dimom i nanose biljnu kremu koja ih štiti od ekstremno tople i suve klime, kao i od ujeda komaraca i drugih insekata. Zanimljivo je da na nogama imaju „prstenove“ koje koriste protiv ujeda zmija. Na prednjoj strani potkolenice, iznad skočnog zgloba, imaju prsten od jedne ili dve pruge. Jedna crtica znači da majka ima jedno dete, a dve crtice da ima dvoje ili više dece. Hrane se mlekom i drugim mlečnim proizvodima. U sredini svog naselja imaju napravljenu ogradu kao nekakva štala, gde noću zatvaraju stoku. Pored štale imaju i neku vrstu svetilišta gde vrše obrede i venčavaju se. Ali šokiralo me sledeće saznanje… Kada žene imaju menstruaciju, po danu izlaze iz naselja i ceo dan sede nad rupom. Noću prave „uloške” od gline, koju inače stavljaju na kosu na brojne kikice, da bi sebi pomogle preko noći. (Možemo biti zahvalni što imamo uloške i tampone.) Prednja dva donja zuba Himbama su izvučena da bi se olakšao izgovor jezika. Noću ne spavaju pokriveni, sklupčaju se na jednom čaršafu. Kuća su im napravljene od blata. Njima nije čudno da muškarci imaju više žena. Muškarci idu u lov dok su žene ostaju stalno kod kuće. Takođe izbora partnera ili muža je skroz drugačiji nego kod nas. Mlada devojka (posle 13. godine ili na početku puberteta) udaje se za čoveka koga je izabrao njen otac.

Šta nas dalje čeka? Nećemo vam odati u ovom blogu … Hihihi, moramo da budemo malo misteriozni … Pratite nas na Fejsbuku i Instagramu. Pravimo zanimljive snimke noću i uskoro ćemo vas obradovati novim postom na blogu 2many4granny.

Podporniki projekta 2many4granny na poti v Afriko

Pustite odgovor

Vaš e-naslov ne bo objavljen.